RNA, kao i DNA, sastoji se od nukleotida koji služe kao osnovni komponenti genetskog materijala. Ti nukleotidi se sastoje od šećerne molekule, fosfatne skupine i jedne od četiri azotne baze: adenin (A), citozin (C), guanin (G) i uracil (U). Naravno, iako strukturno povezan s DNK, RNA je dosta različita po funkciji. Veličina RNA molekula ovisi o veličini njihovih baznih nizova, gene kojeg predstavljaju i njihovim funkcijama unutar stanice. Znanstveno gledano, takva razlika omogućava da se duži i kratki nizovi RNA identificiraju međusobno, što određuje sintezu te upotrebu.
Među svim nukleotidima, samo jedan poznat kao adenin ili A igra ključnu ulogu u obradi i zrelosti RNA molekula. Tijekom oblikovanja RNA, veliki broj ovih RNA lanaca modificira se na svojem 3' kraju pomoću serije adenin nukleotida. Zbog lanca adenina, to se zove poli-A rep. Duljina repa može biti prilično promjenjiva, ali će opet ovisiti o vrsti RNA, vrsti stanice i biološkom kontekstu specifičnom za tu određenu stanici. Poli-A rep je uključen u brojne različite aktivnosti, od štitnje od degradacije do izvoza iz jezgra u cytoplazmu i prijevoda s ribozomima.
Znanstvenici istražuju ove fluktuacije duljine u poli-A repu kako bi razumjeli stabilnost, funkciju i regulaciju RNK-ja. U tim razlikama može se stjecati znanje o "ponašanju" nekih RNK-ja u drugom stanju ćelije ili uvjetima. S ovim informacijama bi se mogle postići bolje razumijevanje kako RNK utječe na izraz gene te, šire, na koje načine mreža regulacije može djelovati unutar ćelije.
EN
AR
HR
CS
DA
NL
FI
FR
DE
EL
IT
JA
KO
NO
PL
PT
RO
RU
ES
SV
IW
ID
LV
LT
SR
SK
SL
UK
VI
ET
HU
TH
TR
FA
AF
MS
BE
MK
UR
BN
